Svega stotinak metara od svoje starije i prilično ruinirane sestre, u istom selu, napravljena je Crkva Sv. Vavedenja - Nova Pavlica. Nalazi se 2 km, makadamskim putem, od Ibarske magistrale. Ističe se monumentalnošću, svojom istaknutošću položaja i simetričnošću svojih dimenzija.
Manastir Nova Pavlica nalazi se na Ibru u Brveniku, 6 km od Raške. Crkva je posvećena Vavedenju Presvete Bogorodice i podigli su je između 1381 – 1386 godine vlastelini Musići, Stefan i Lazar, sinovi čelnika Muse i žene mu Dragane, sestre kneza Lazara, koja je tu i sahranjena kao monahinja Teodosija, pored svojih sinova izginulih na Kosovu. U ovoj crkvi prenoćilo je telo kneza Lazara prilikom prenosa sa Kosova u Ravanicu 1392. godine.
Posle smrti čelnika Muse, njegovi sinovi Stefan i Lazar, sa majkom Draganom započeli su izgradnju nove crkve. Nema tačnih podataka o vremenu gradnje, ali se na osnovu zapisa na ktitorskoj kompoziciji zaključuje da je to druga polovina četrnaestog veka. Novi hram, Nova Pavlica, verovatno po želji majke braće Musića, postao je ženski manastir, a ona sama posle završetka radova na crkvenom živopisu, zamonašila se i tu provela ostatak života kao monahinja Teodosija. Danas, u svetogorskom manastiru Vatopedu čuva se krst od kiparisa, poklon braće Musića povodom smrti njihove majke. Krst je samo jedan od darova manastiru Nova Pavlica, a u darivanju je učestvovao i treći brat, mitropolit toplički Jovan.
Musići su za manastir sagradili konake, trpezariju i snabdeli ga svim potrebnim stvarima za život monahinja i obezbedili stalne prihode. Postoji mogućnost da su u crkvi sahranjena oba roditelja braće Musića. Za ovaj hram vezane su i neke druge osobenosti. To je jedini spomenik ovog dela Srbije gde sa ktitorima nije pretstavljen vladar, a pored toga braća Musići ne drže model hrama, niti postoje likovi ostalih članova porodice. Objašnjenje se traži u činjenici da je živopis ove crkve nastao u vreme uobličavanja živopisanja moravskih hramova.
Sačuvani podaci o ovom manastiru mogu se naći i u ‘’Povesnom slovu o knezu Lazaru’’, srpskog patrijarha Danila III, gde se govori o prenosu moštiju kneza Lazara iz crkve Vaznesenja Hristovog u Prištini, u njegovu zadužbinu, Ravanicu. Mošti Svetog kneza Lazara (prethodno je bio kanonizovan) prenešene su od Prištine dolinom Sitnice, dolinom Ibra, do Pavlice. Tu je telo ‘’prepočinulo’’, a zatim nastavilo put preko Kopaonika, dolinom Rasine, preko Kruševca, do Ravanice. U tom delu govori se o Brveniku i ženskom manstiru, sa prekrasnom crkvom posvećenoj Vavedenju Presvete Bogorodice, koju je podigla Lazareva sestra sa svojim sinovima.
Kasnija istraživanja potvrdila su da je Nova Pavlica grobna crkva braće Musića i da su sahranjeni ispod svojih portreta u crkvi. Braća Musići ostali su zapamćeni u narodu po svojoj tragičnoj sudbini i velikom junaštvu. Brvenik i župa pali su pod Turke 1455. godine. Posle toga manastir je pljačkan, rušen i obnavljan, o čemu govore očuvani zapisi. Kasnije, crkva se pominje u turskom, zvorničkom defteru iz koga se vidi da je manastir aktivan i da se manastirsko imanje obrađuje. Izvesno vreme u Novoj Pavlici boravio je i radio vladika jegarski Jefrem Banjanin, koji je tu i sahranjen.
Po nekim dokumentima iz osamnaestog veka Nova Pavlica, Paulovica ili Paulić, bila je i metoh manastira Studenice.
Posle obimnih arheoloških istraživanja i restauratorskih radova danas se može rekonstruisati manastirski kompleks iz srednjeg veka kao skladna celina prilagođena terenu na kojem je nastala.
Putniku - namerniku, verniku ili radoznalom čoveku koji danas poseti ovaj hram na zaravni ispod sela Pavlica ukazaće se skoro nestvarni prizor bele crkve okružene zelenilom. Ne zna se da li je lepša kada se gleda sa dolazećeg puta, izbliza, sa ostacima nekadašnjeg manastirskog kompleksa, ili kada se u tišini i spokoju razgledaju freske iz davno prošlih vremena.
 |